KRAJ PUTOVANJA...

Napuštamo Paljeskoje i hrlimo kući. Radijacija je ovdje na istom nivou kao na stanici Grand Central u Njujorku, gdje radioaktivnost kamena doseže 50 mikrorendgena na sat. Uzbuđenje pri vožnji motocikla kroz Zemlju Vukova ne može se porediti sa vožnjom automobila. U automobilu, vi ste samo turist. Na motociklu, vi ste urođenik, divljak, dio neobuzdanog života. Kad se govori o mrtvoj zoni, obično se misli na područje 30 km oko reaktora. Šta je sa ovim gradovima i selima? Oni su 60 km udaljeni od reaktora.

Zemlja Vukova je veća nego što mnogi misle, i nastavlja da raste. Ovih dana, ona zahvata prostranstvo od 300 km sa sjevera na jug i 100 km sa istoka na zapad. Naravno, ljudi još žive na različitim mjestima, ali nećete naći mlade i zadovoljne ljude čije lice odaje sreću. To su uglavnom stariji ljudi koji žele da provedu ostatak života u svom starom rodnom mjestu... Neka mjesta su čista i bezbjedna za život, ali je infrastruktura regiona u kolapsu, i nema poslova ili bilo čega što bi privuklo mlade ljude. Region izumire. Donja mapa pokazuje cjelokupnu teritoriju koju je Černobilj otrovao radijacijom.

Postoje dva krila Zemlje Vukova. U mom dosadašnjem putopisu iz Avetinjskog Grada i Zemlje Vukova, obišli smo samo južno krilo, koje se nalazi u Ukrajini i Bjelorusiji. Sjeverno krilo je locirano u Bjelorusiji i Rusiji. Veliko je i deprimirajuće. Možda ću vam i o toj zemlji pričati jednog dana...

<<- Prethodna stranica PROLJEĆE 2007 ->>
   
comments powered by Disqus