Novi početak

Djeca su morala ostaviti svoje omiljene igračke. Ljudi su morali da ostave sve, od fotografija svojih djedova do automobila. Odjeća, novac i pasoši su im bili zamijenjeni od strane državnih službenika. Nevjerovatno, ljudi su imali kuće, motocikle, garaže, automobile, vikendice, imali su novac, prijatelje i rođake. Imali su živote. Svaki je imao svoje mjesto pod suncem. A onda je to sve isparilo za samo nekoliko sati, i cijeli njihov svijet se raspao u komadiće...

Nakon nekoliko sati truckanja u vojnim vozilima, stajali su ispod tuša, spirajući sa sebe radijaciju. A onda su zakoračili u novi život, goli, bez kuće, bez prijatelja, bez novca, bez prošlosti i sa vrlo neizvjesnom budućnošću.

Ovo su motociklisti na prvomajskoj paradi 1985. godine. Voze stare sovjetske slabašne motocikle. O, mnogo stvari se promijenilo od 1985, a jedna od njih je tehnologija. Moj veliki Ninđa vjerovatno proizvodi više konjskih snaga nego svi ovi zajedno.

Jedna od mojih omiljenih stvari je da dodam gas, i urlikom ranjenog dinosaurusa prekinem tišinu praznog grada... a onda ugasim motor i slušam kako duhovi šalju kletve na veliki četvorocilindarski motor.

Njihova zastava je još uvijek ovdje.

Sve ove srećne besmislice su namijenjene za prvomajsku paradu Praznika rada; i pošta je ukrašena za paradu.

Prvi maj nikad nije stigao u ovaj grad. Dana 27. aprila, cjelokupno stanovništvo je evakuisano, i ove ulice od tada nijesu vidjele paradu... i vjerovatno neće nikad više.

Avetinjski kafe “Pripjat”

Povratak u SSSR

Ovakav je bio gradić u ranim osamdesetim.

A ovako izgleda sad

Park je najradioaktivniji dio grada, jer je direktno ispred reaktora. Na dan katastrofe, sjeverni vjetar je oblake donio najprije ovdje, i priča se da su se ljudi borili za svoje živote dok su tražili djecu kroz atomski dim... Ne znam je li to tačno, ali znam da je na dan evakuacije, 27. aprila, prosječan nivo radijacije u gradu bio oko 1 rendgen na sat.

Avetinjski Grad je moderna Pompeja. Sovjetska era je ovdje sačuvana sve ove godine, u radijaciji.

Svaki korak prema ovim dječjim automobilima dodaje 100 mikrorendgena mom Gajgerovom brojaču.

Karusel se na ruskom jeziku kaže đavolov točak. Pa, ovaj izgleda baš tako.

Očitavanje na karuselu je 103 mikrorendgena na sat. Ovo mjesto pokazuje šta se stvarno ovdje dešavalo...

<<- Prethodna stranica Sljedeća stranica ->>
   
comments powered by Disqus