DOŽIVOTNI PREDSJEDNIK

Vraćamo se na glavni put. Ponekad dolazim ovamo, u Bjelorusiji su putevi bolji a gorivo jeftinije. Ova zemlja je u dobrim odnosima s Rusijom i izolovana od ostatka svijeta. Dugo godina već Bjelorusija živi pod totalitarnim režimom predsjednika Lukašenka. On je poput Fidela Kastra, doživotni predsjednik, samo bez brade.

Kad prolazite bjelorusku carinu, morate prijaviti novine. Cijela bjeloruska opozicija živi u egzilu, i pokušava se spriječiti unošenje njihovih novina u zemlju.

Ovo je jedan od ukradenih automobila. U mrtvoj zoni su primijećene aktivnosti kriminalaca i pljačkaša. Cula sam da bjegunci žive u nekim udaljenim selima. Takode sam nedavno čula i da Lukašenko ima ideju da mrtvu zonu naseli kriminalcima. Ne znam da li je to tačno i da li je Luka ikad sproveo tu ideju u djelo, takve informacije nikad nijesu dostupne.

Jedini način da saznam je da probudim ovog tipa i pitam ga, ali sumnjam da će on znati i sopstveno ime.

Stara košnica. Pčele su odletjele.

Uvijek sam se pitala šta se desilo s mačkama, psima i svim životinjama koje su držali ljudi na selu. Čula sam da su mačke podivljale i njihovi potomci sad žive u šumama.

Ovo selo se zove Bijela Obala. Ono je blizu glavnog puta, i neki ljudi još uvijek tu žive.

Kad kažem da ljudi žive u nekom selu, to obično znači da je tu ostalo dvoje do petoro ljudi. Po černobiljskim standardima, selo u kome živi dvadeset, trideset ljudi je megalopolis.

Ovo je spomenik neznanom junaku u nepoznatom selu.

<<- Prethodna stranica Sljedeća stranica ->>
   
comments powered by Disqus