Fotoreportaža ukrajinske "Narandžaste revolucije", decembar 2004

"Ljudi koji glasaju ne odlučuju ništa; ljudi koji broje glasove, oni odlučuju sve!"
Staljin

Kao i većina ljudi iz moje zemlje, dala sam svoj glas demokratskom kandidatu. Ja sam apolitična, i inače ne bih izašla na izbore, ali je taj tip zadobio moje poštovanje kada je, kao premijer, godine 2000. zatvorio nuklearnu elektranu u Černobilju; kasnije je smijenjen i priješao je u opoziciju.

Drugi kandidat je bio pro-vladin i imao je malu podršku; čak i sa 800 miliona dolara koje je uložio u svoju kampanju, i dalje nije imao šansi da postane naš predsjednik.

Znala sam da prema ispitivanju javnog mnenja i rezultatima prvog kruga izbora naš kandidat treba da pobijedi, i otišla sam u krevet sa snažnim uvjerenjem da moj glas nešto znači i doprinosi budućnosti naše zemlje.

Ujutro smo svi saznali da su naši izbori pokradeni. Prvi put u životu sam izašla na izbore, i moj glas je ukraden. Shvatila sam to kao ličnu uvredu, zgrabila sam kaput i kameru i izašla na ulicu.

Ono što sam vidjela bijaše revolucija.

Da, prava revolucija, kad su gomile jedina pokretačka snaga.

Od kolapsa Sovjetskog Saveza, Ukrajina je postala jedna od najkorumpiranijih zemalja na svijetu (jedino su Gvatemala i Sudan bili ispred nas). Razlika između bogatih i siromašnih je bila straobalna, naše zarade su bile najniže u regionu, a stepen oligarhije najviši. Život bješe dobar samo za predsjednika i hrpu njegovih prijatelja i rođaka. Sve je bilo beznadežno, kao u srednjevjekovnoj Aziji, i moje prvo otkriće tog jutra bješe da ja živim u Evropi.

Gdje su korumpirani zvaničnici? Gdje je predsjednik?

Nema nikoga unutra, policija čuva prazne vladine zgrade.

Sada znamo da je 85.000 zvaničnika bilo uključeno u zločin dodavanja 3 miliona glasova pro-vladinom kandidatu.

Kad gomile ljudi stupe na scenu, zvaničnici i predsjednik mijenjaju svoju veličinu; najprije se pretvaraju u pigmeje, zatim u Liliputance, i čovjeku na kraju treba jako uveličavajuće sočivo da ih pronađe.

Srijećem moje prijatelje. Centar grada je mjesto gdje se svi okupljaju.

Noćna straža pred administrativnom predsjedničkom zgradom.

Ovu revoluciju su stvorili uglavnom mladi ljudi, oni koji su odrasli u post-sovjetskom vremenu.

Kad su planirali cijelu ovu prevaru, u režimu su previdjeli mladu generaciju, nijesu razmatrali činjenicu da mladi ljudi nijesu oni isti mladi ljudi od prije dvadeset, ili čak deset godina.

Ovo je ručna radinost. Goblin na lijevoj strani postera je naš predsjednik Kučma, a okoreli kriminalac na desnoj strani je naš premijer.

Ovo je predsjednik Kučma.

Došao je na vlast godine 1994, kao demokrata, pun obećanja i ćelav.

Ovo je izvod iz mog pisma predsjedniku, koje sam napisala u ime mojih prijatelja i komšija, 25. novembra 2004.:

GOSPODINE PREDSJEDNIČE,

KAD STE POSTALI NAŠ PREDSJEDNIK, VJEROVALI SMO DA STE DEMOKRATA. A ONDA SMO VAS PUNIH DESET GODINA GLEDALI KAKO MIJENJATE ODIJELA, KAKO VAM RASTE KOSA I KAKO VAŠI ROĐACI POSTAJU BILIONERI. NIŠTA DOBRO NIJESTE UČINILI ZA ZEMLJU, NIKAD NIJESTE MARILI ZA LJUDE, BRINULI STE JEDINO O SVOJIM DŽEPOVIMA.

SADA, KONAČNO IMAMO PRILIKU DA SE OTARASIMO VAŠEG REŽIMA, I VAŠ REŽIM JE UKRAO NAŠE GLASOVE. NIŠTA NE TRAJE VJEČNO, PA TAKO NI NAŠE STRPLJENJE, I DANAS JE CIJELA ZEMLJA NA ULICAMA. GOSPODINE PREDSJEDNIČE, DOSTA NAM VAS JE, I TRAŽMO DA ODETE. AKO NE ŽELITE DA ODETE MIRNIM PUTEM, LJUDI ĆE VAM PRIREDITI ODLAZAK U STILU RUMUNSKOG PREDSJEDNIKA ČAUŠESKUA. U TOM SLUČAJU SE PLAŠIMO DA ĆE VAŠE SLJEDEĆE ODIJELO BITI DRVENO, BEZ DŽEPOVA U KOJE BISTE STAVILI SVE ŠTO STE UKRALI OD NAS...

... ostatak pisma su neprevodivi idiomi i izrazi koji nijesu za štampu.

Ovo je pro-vladin kandidat, Kučmin čovjek. Policija ga je uvijek tražila. Najprije je bio u zatvoru zbog pljačke, zatim zbog tuče i zlostavljanja... i na kraju tog dosijea stoji ovo skorašnje krivotvorenje izbora.

Bio je guverner u jugoistočnoj Ukrajini. Guverneri moraju imati akademsko obrazovanje. I on je stoga nekako stekao diplomu profesora. Zovemo ga "Proffesor", jer čak i sa svojom diplomom, on pogrešno speluje riječ "professor".

On je naš premijer zadnje dvije godine. Mogu da zamislim šta je "akademik" učinio za ekonomiju zemlje.

A evo šta su uradili demokratskom kandidatu, otrovali su ga dioksinom.

Ovo je lice demokratije u Ukrajini.

Fotografija skinuta sa interneta.

A ovo su pobjednik Evrovizije, Ruslana, i braća Kličko, koji su došli da podrže demokratiju.

Braća Kličko su bokseri, prvaci svijeta u teškoj kategoriji.

Šteta što Kličko ne praktikuje boks izvan ringa, ljudi bi voljeli da vide taj čuveni zahvat lijevom na "Proffesoru".

Ovaj bend perkusionista je bio lociran ispred zgrade Savjeta ministara. Bubnjari su držali zvaničnike u stanju mentalnog rastrojstva.

Nakon 17 dana mirnih protesta, režim predsjednika Kučme je pao, i rezultati izbora su poništeni.

Ostavivši figure od snijega, ljudi su otišli kući. Naš dobitak je vjera da naši glasovi nešto znaće i da neće biti ukradeni u noći nakon izbora.

To je takođe bio dobitak i za mnoge ljude širom svijeta. Kad autokratija pobijedi, to je pobjeda jednog klana; kad demokratija pobijedi, to je pobjeda svih ljudi.

Bila sam svjedok ovog događaja, i dokumentovala ga, jer vjerujem da je značajan.