Golupčići

"Evo, još su topli", kaže mlada medicinska sestra čovjeku u zatvorskoj uniformi, izvlačeći iz torbe zdjelu napunjenu ćuftama. "Jedi sada, dušo. Mora da si gladan".

Čovjek počinje da jede, a ona sijeda do njega, gledajući. Njeno ime je Ljubočka. Apsolvent je na medicinskom fakultetu, i radi u zatvorskom krilu gradskog zatvora.

"Odlične su ćufte. Jesi li ih ti spremila?"

"Ne. Morala sam da učim za ispit. Moja sestra ih je spremila."

"Molim te, zahvali joj, i reci da je dobar kuvar."

"Ona je znala da ih sprema za vrlo zgodnog osuđenika, pa ih je napravila posebno ukusne", kaže Ljubočka s osmijehom. "Mislim da bi se ti svidio mojoj sestri. Mislim da bi se svidio bilo kojoj djevojci." Tu pravi pauzu i razmišlja. "Zašto te svi zovu Kulić?", pita.

On se smije. "To je prva polovina mog prezimena. Moje puno ime je razbijač vilica. A meni odgovara da budem Kulić Tako se zove ptica, slobodna ptica."

"Mislim da je to lijepo. Mislim da si ti lijep", kaže mu ona. "U tvom dosijeu piše da si prvi put bio osuđen zbog silovanja. Obećao si da ćeš mi reći šta se tada desilo. Čovjek poput tebe ne mora da siluje ženu da bi bila njegova. Sve što treba da uradiš je da se nasmiješ i kažeš nešto fino."

"To nije bilo silovanje, zaista", kaže on, zagrizajući u drugu ćuftu. "Nikad ne bih nikoga silovao. Imao sam petnaest godina, i lunjao okolo sa još šestoricom dječaka. S njima su bile dvije lake djevojke. Pozvali su me da im se pridružim. Nikad ranije nijesam bio s djevojkom. Otišli smo na tavan u jednoj staroj zgradi. Počeli smo da pijemo vino. Zatim je jedna djevojka rekla da nas sve želi. Tako je počela žurka. Bio sam radoznao. Nijesam nikad bio s djevojkom, i želio sam da probam. Zabava je počela, i bilo smo vrlo bučni. Previše bučni. Neko od komšija je pozvao policiju. Policajci su upali usred događanja. Svi smo završili u zatvoru, s roditeljima te djevojke koji su nas optužili da smo silovali njihovu kćerku. Njen otac je bio neka velika zvijerka, želio je da sačuva čast porodice, i osuđen sam na pet godina zatvora. To je priča".

Ljubočka ga gleda i steže maramicu u ruci. "Je li bila zgodna? Šta je bilo s drugom djevojkom?", meko ga pita.

"Ne sjećam se je li bila lijepa. Bilo mi je svejedno. Kad je sudija pitao drugu djevojku zašto ona nije bila silovana, rekla je da je to zbog toga što nije željela da bude silovana. Svi u sudnici su se smijali, ali su nas ipak strpali u zatvor."

Ljubočka ga pogleda u oči. "Pet godina u zatvoru samo zbog pet minuta zadovoljstva! To nije pošteno", reče.

"Nije tu uopšte ni bilo zadovoljstva", odgovara Kulić gorko. "Ni jedan minut. Bio sam najmlađi, i čekao sam ostale momke. Bio sam posljednji, čekao sam svoj red. Ali policajci su stigli prvi. Nijesam ni imao priliku da pokušam."

"O, bože. Pet godina u zatvoru samo za gledanje?", Ljubočkina usta ostaju otvorena od zaprepašćenja.

"Nijesam čak ni vidio bog zna šta", nastavlja on. "Bilo je baš mračno. Ona takođe nije mogla da vidi nas, ili makar da prebroji koliko nas je bilo. Ali je rekla da sam ja jedan od momaka koji joj je to uradio."

"To je tako tužno", šapatom će Ljubočka, sipajući čaj.

"Ono što me najviše grize je to što sam otišao u zatvor kao silovatelj, a bio sam još uvijek nevin. Ali to bi se desilo prije ili kasnije. Bio sam predodređen za zatvor, nekako, na neki način", priznaje Kulić, otpijajući mali gutljaj čaja. "Ovo je dom. Ovdje pripadam. Snalazim se ovdje. Poznajem sistem. Udobno mi je. Napolju sam izgubljen. Ne znam kud bih sa sobom."

"Jesi li ljut na tu djevojku?", pita Ljubočka. "Znaš li šta se desilo s njom?"

"Nijesam više ljut. To je bilo davno. Čuo sam da se udala za nekog oficira. Rekao sam ti, nikad se ni na koga nijesam naljutio. Samo bih volio da sam bio prvi u redu i da sam je probao. Tada bih makar znao zbog čega sam u zatvoru."

"Možeš da pokušaš sa mnom", meko kaže Ljubočka, dok ustaje i obvija ruke oko njega. "Zašto li te samo toliko volim?"

"Zato što sam bio tvoj prvi pacijent ovdje u zatvoru", odgovara on.

"Nije, nego zato što si ti poseban", tvrdi ona. "Ne bih bila sa bilo kime. Želim tebe. Ne mogu da zamislim nikog drugog pored sebe."

"Da ti nijesam bio prvi pacijent, zaljubila bi se u nekog drugog tipa, koji bi bio ispred mene, i njemu bi govorila iste stvari", kaže okrutno Kulić, prinoseći šolju čaja ustima.

"Zašto želiš da me povrijediš?" pita Ljubočka. "Ne želim nikoga drugog. Ti si taj."

"Ne pokušavam da te povrijedim", kaže Kulić, "Samo sam realan. Ne želim da te povrijedim. Da ti ispričam nešto što će te nasmijati, kako sam uspio da budem prvi koji te je vidio. Bio sam u ćeliji kad sam čuo neke od muškaraca kako uzvikuju novosti o divnoj, mladoj, novoj medicinskoj sestri u bolničkom krilu. Čim sam to čuo, uzeo sam komadić sala, zavezao ga koncem i progutao. Drugi kraj konca je bio zavezan za moj zub. To je stari zatvorski trik. Izaziva simptome žutice."

Ona se ushićeno smije. "To je zato što jetru treba nečim iritirati da bi počela da izlučuje žuč?" Njene oči sijaju dok on iskušava njenu ljubav prema medicini.

"Da, a to sam ustvari učinio da bih što prije dospio u medicinsko krilo i upoznao divnu mladu medicinsku sestru za koju sam čuo", priznaje. "To mi je izgledao najbrži način."

"Ti si baš manipulator!", ona se smije. "A kako si uspio da tvoj rendgenski snimak pokaže tuberkulozu kad si došao ovdje drugi put?"

"A... To je lako. Sve što sam učinio je da sam nekoliko dana udisao ugljenu prašinu. Ona se na rendgenskom snimku vidi baš kao tuberkuloza", kaže, ponosan na svoju sopstvenu dovitljivost.

"Nijesi napravio budalu od mene!", kaže ona odlučno. "Znala sam da nemaš tuberkulozu. Izgledao si previše zdravo. Boja tena ti je bila dobra. Nijesi bio mršav. Nijesi čak ni iskašljavao krv", izaziva ga.

Kulić je iznenada zgrabi i posadi sebi u krilo.

Ljubočka nastavlja, koketno ignorišući njegovu grubost. "Hej, jesi li ikad bio u bolnici zato što si stvarno bio bolestan?" pita ga.

"Jednom sam stvarno bio u bolnici. Bilo je to nakon što sam odslužio kaznu za silovanje i izašao. Išao sam ulicom, pio pivo i slušao kako pjevaju ptice. Na ulici je bila fudbalska lopta, a neki klinci su mi dovikivali da im šutnem loptu. Šutnuo sam je pakleno jako, i slomio stopalo. Mali pokvarenjaci su loptu napunili sa deset kilograma starog željeza."

Ljubočka se divlje smije. "To je surova šala. Sad mi je jasno zašto si radije u zatvoru, gdje je sigurno i gdje te dječaci ne mogu dohvatiti", mrmlja. Onda ga gleda i naginje se ka njegovim usnama. "Reci mi, zašto te toliko volim? Mora da znaš tajnu. Reci mi. Šta to muškarac zna što osvaja ženino srce?"

Kulić ne kaže ništa, već samo razmišlja o svom jednostavnom odgovoru: nema mnogo toga što treba znati. Samo nježno pritisni ženu. Budi odlučan. I uvijek budi prvi.