Scenska mama

Život u ustanovi za mentalno oboljele je utihnuo. Svi pacijenti su dobili svoje večernje pilule i sad spavaju. Mlada medicinska sestra šeta uzduž i poprijeko hodnicima, paleći zamračene noćne lampe. Mladi doktor psihijatar u svojoj kancelariji pregleda istoriju bolesti jednog od zadnjih pacijenata.

"Još jedan učitelj", kaže čovjeku koji odmara na sofi. "Institucije za mentalno zdravlje su pune učitelja, i niko ništa ne kaže o tome. Nešto mora biti pogrešno u našem obrazovnom sistemu. Prijaviću to našem mjesečnom magazinu, možda čak i novinama."

Čovjek na sofi okrće glavu prema doktoru, govoreći: "Obrazovne ustanove su nam uvijek slale više pacijnata nego ijedna druga, ali ako upoerdimo današnju statistiku sa onom od prije dvadeset i stotinu godina, vidjećemo da se njihov procenat nije povećao. Duševni stres i prekovremeni rad često dovode do kraha; nema svrhe prijavljivati magazinima ono što je već ispisano u našim profesionalnim žurnalima."

Čovjek na sofi je profesor. On je najstariji stanovnik bolnice, radi ovdje četrdeset godina. Najprije je stigao kao pacijent, u pređašnje sovjetsko vrijeme upućen je u duševnu bolnicu, kao i mnogi drugi, zbog nepodobnih ploitičkih ubjeđenja. Nikad nije napustio bolnicu, i kasnije se zaposlio u mrtvačnici i studirao medicinu. Doktor prema njemu gaji veliko poštovanje, a njegova riječ je zakon na ovom mjestu.

"Smatram da nam šou biznis ovih dana šalje više pacijenata nego obrazovne ustanove", nastavlja Profesor. Mladi doktor i dalje izgleda zabrinut, čak i pomalo iznenađen, kao da je upravo načinio neko veoma važno otkriće.

Profesor ustaje sa sofe, prilazi stolu, uzima novine sa njega i baca ih u kantu za otpatke. Mladi doktor ga gleda kao da želi da pita "Zašto ste to učinili?"

"Nemojte da čitate novine, i nemojte da gledate TV", kaže profesor, "glavna uloga medija je da sakrije istinu i kvalitetne autore od publike, kako bi favorizovala loše. Ako želite da stvarno vidite usred opšte zaslijepljenosti, morate držati svoje oči otvorene i sami rasuđivati."

U tom trenutku na otvorenim vratima se pojavljuje medicinska sestra. Njeno ime je Nađa. Ona u bolnici radi tek nekoliko nedjelja i još uvijek prolazi kroz fazu obučavanja.

"Plašim se onog čovjeka koji tvrdi da je direktor filmskog studija", kaže Nađa, "večeras nije nešto u redu s njim."

"Je li te seksualno uznemiravao?", pita mladi doktor. "Mogu mu dati doadatnu dozu broma da umanjim njegov seksualni nagon."

"Sumnjam da ima ikakvu seksualnu želju nakon one injekcije sulfata", kaže Profesor. "Nađa, šta je tačno taj pacijent večeras primio, osim sulfata?"

"Koktel jakih tableta za umirenje..." kaže Nađa, gledajući u svoj dnevnik šta je još dala pacijentu. "To je dovoljno", prekida je Profesor, "ne trebate više nabrajati, on halucinira."

"Strašno je pogledati njegove oči", kaže sestra.

"Nemojte se plašiti, bespomoćan je poput djeteta. Ne može ni da mrdne, a kad gleda u vas, on vas i ne vidi. On vidi samo neku ženu visoku pet metara koja mu govori da je slijedi, i on halucinira da ide nekud. Može doći k svijesti za samo nekoliko sekundi, a onda ponovo počinje da halucinira. Ne plašite se i ne izgledajte užasnuto; morate biti prisebni. Što se tiče broma, svo oni ga dobijaju dovoljno, čak i hrana ima odvratan ukus te hemikalije."

"Ja samo slijedim instrukcije i radim ono što doktori kažu", progovara stidljivo Nađa.

Doktor obara glavu i potpuno je postiđen, jer je on lično odredio tu terapiju. Nekompetentan je, i on to zna.

Vidjevši njegovo kajanje, Profesoru biva žao, i želi da ga razveseli. Mladi doktor mu se sviđa, iako zna da su njegovi bogati roditelji aranžirali njegovo školovanje. Umjesto na studije, on je svoje vrijeme rasipao u diskotekama. Ipak, Profesor poštuje čežnju mladog doktora da uči, i stoga voli da mu pomaže.

Nađa poštuje Profesora, koji ne izgleda kao ostali doktori. On često nosi kućni ogrtač, i češće ga možete vidjeti među pacijentima nego među svojim kolegama. Iznenada, udaljena sirena prekida tišinu bolnice.

"Mora da je novi pacijent", kaže Nađa, "Idem da otvorim vrata." Minut kasnije, ambulantni doktor je nahrupio kroz vrata, mačice pripit i više nego uzbuđen.

"Hej, ljudi", uzvikuje, "nećeti mi vjerovati ko je u kolima. Znate li onu djevojku, onu pjevačicu, iz ženskog benda 'Viagra'? Prikazivali su njihove spotove na televiziji svakih pola sata, e to je ona. Naziva sebe zvijezdom, a njena majka je veoma agresivna. Tu je i gomila fotoreportera i njena mama - kakva žena - pravi uragan klase 5..."

U tom momentu, pometnja stiže do kancelarije, i ljudi počinju ispunjavati prostoriju. Tu je nekoliko dobro poznatih lica iz svijeta zabave, fotoreporteri i nekoliko momaka s kamerama. Sva pažnja je usmjerena na mladog doktora, koji sjedi, zalijepljen za svoju stolicu, bespomoćan odjednom gledajući toliko slavnih ljudi.

Profesor se tiho penje na stolicu i glasno objavljuje: "Slušajte me sada, svi vi paparaci", naprežući se da zadobije svačiju pažnju, "Dajem vam jedan minut da se izgubite odavde".

Ta objava očigledno nema uticaja na gomilu, pa Profesor uzima protivpožarni aparat, i nakon nekoliko sekundi svi bježe iz kancelarije u oblaku bijelog praha. "Neka sada pacijent, njena majka i doktor iz ambulante dođu kod mene - svi vi ostali, molim vas, napustite ovu bolnicu!"

Dvije žene su se približile, prekrivene prahom iz protivpožarnog aparata. "Recite mi sad, molim vas, šta se desilo i šta znači sav ovaj cirkus?", Profesor pita majku nesrećne djevojke.

"Možemo li prvo znati s kim govorimo?", pita divna, raskošno građena žena. "Ja sam majka ove sirote djevojke, čije ime znate iz svih novina, sa naslovnih stranica magazina i iz TV šoua.", kaže ona čvrstim glasom.

"Mama, ja ne čitam novine i ne gledam TV, pa me pustite samo da pregledam vašu kćerku." "Šta nije u redu?", Profesor pita tinejdžerku, gledajući njene oči. "Kako se osjećaš, djevojko?"

'Djevojka' ne progovara ni riječi, već njena majka impulsivno uzvikuje: "Ona je zvijezda, mora da nas znate sa TV-a i iz magazina, ali mi ne znamo ko ste vi; čak i ne nosite doktorsku uniformu. Očekivali smo da nam bude pružen profesionalni savjet, a umjesto toga, sve što nalazim je klošar koji se razmeće protivpožarnim aparatom."

"Smirite se, mama", kaže Profeor, bliže pregledajući njenu kćerku. "Nije bitna moja uniforma, već je bitan veoma ozbiljan mentalni problem koji ima vaša kćerka.. Koliko ima godina? I recite mi najnovije detalje iz njene pjevačke karijere, to je veoma bitno."

"Ima osamnaest godina, i ona je moje jedino dijete. Ona je lider veoma popularne grupe 'Viagra', mora da ih znate, sve televizije su prikazivale njihove spotove."

"Mama, rekoh vam, ne gledam TV i ne slušam 'Viagru'! Slušam samo Mocarta i Betovena - muziku koja živi vjekovima - a ne moderne stvari koje treba remiksovati svake druge sedmice kako bi opstale na vrhu hit parada koje podilaze jeftinom ukusu pop fanova."

Mama bulji u doktora, i samo što ne eksplodira od bijesa, dok njena kćerka nepokretno sjedi na stolici, ispitujući svoje nokte.

Nađa upisuje istoriji bolesti ovog novog pacijenta u svoj žurnal onako kako joj diktira ambulantni doktor. Kao i svi ambulantni doktori, ni on se ne upušta u detalje, i dijagnosticira istu manično - depresivnu psihozu za sve nove slučajeve.

Kad je Profesor čuo uobičajenu dijagnozu, uzvikuje "Hej, stanite! Ovdje se ne radi ni o kakvoj staroj psihozi, kod ove djevojke stvar je mnogo lošija!"

"Mama, molim vas da mi odgovorite na ova pitanja: kad su počeli ovi simptomi kod vaše kćerke? Koji su bili prvi znaci? Kako su povezani sa njenom karijerom?"

"Grupa je otpustila producenta prije godinu dana, i zadnja dva albuma se nijesu dobro prodavala.", kaže žena.

"Šta se tačno desilo danas, i kad je postalo očigledno da se vaša kćerka ne ponaša normalno?", pita Profesor. Zatim kaže Nađi da odvede novog pacijenta na odjeljenje.

"Slušajte, došli smo ovdje po savjet", buni se žena, "Ne možete odvojiti moj kćerku od mene, ona je u redu, ona samo treba da nastupi na sceni a ne ovdje. Pustite nas da idemo kući, sjutra ću se vidjeti sa novim producentom. Ona će uskoro pjevati i vratiti se na scenu, tada će biti u redu."

Na kraju zadnje rečenice, ženin glas raste i ona viče na Profesora, pritiskajući ga uz zid svojim impresivnim grudima. "Nećete se igrati s nama, gospodine", kaže ona, "došli smo ovdje u ambulantnim kolima samo da bi napravili naslove u sjutrašnjim novinama. Sve što nam je trebalo je vaš savjet. Ne treba nam bolničko liječenje. Sjutra treba da nastavimo snimanje našeg novog video spota 'Uspavana ljepotica', a ona igra glavnu ulogu! Sada nas pustite da idemo, ili ću vas zgnječiti, kao crva!", bijesni Mama Viagra, koja se sada pretvorila u pravu kučku.

Siroti stari Profesor se osjeća kao da su mu dva džaka krompira stavljena na grudi i pritiskaju ga naniže.

"Hej, hej, mama, ne pokušavajte da me plašite takvim nastupom, i sklonite te silikone od mene. Možda grudi ovih dana pomažu pjevačicama, ali vama sada i ovdje ne mogu pomoći, baš kao ni vašoj šizofreničnoj kćerci!" Profesor pokušava da se izvuče, ali ga scenska mama čvrsto drži.

"Šta ste rekli? Moja kćerka šizofreničar? Čula sam da ste svi vi, doktori i psihijatri, paranoici. Tražim da nas piustite da idemo kući, odmah..."

"A ja tražim da prestanete mučiti ovu djevojku i ostavite je na medicinskom ispitivanju, ili se nikad neće vratiti normalnom životu i biće zauvijek naš pacijent. Ako nam pomognete, možda se može izvući od oštećenja koja ste nanijeli njenom razumu."

Doktorove oštre riječi razoružavaju scensku mamu i razbijaju njenu snagu; ona počinje da se povlači. U tom momentu, ostala dva doktora joj uskaču u pomoć. "Jeste li sigurni da je ona toliko loše?"

"Rijetko griješim", kaže doktor, "i vašoj kćerci je očajnički potrebna vaša saradnja."

"Znate, doktore, zovu me žena sa sto konjskih snaga, ali kad treba, mogu da budem nježna... Ako bismo se upoznali na... ličnom nivou, vidjeli biste da sam ja topla i darežljiva osoba... Morate shvatiti: ja sam vodila 'Viagru' cijelim putem do vrha, i ne volim da vidim da propada trud uložen tokom tolikih godina..." Zavodnica izranja iz svog čeličnog oklopa.

"Mama, da vam kažem, vaša kćerka nije prvi pacijent kod koga je utvrđen taj 'sindrom zvijezde'. Odraslim ljudima je teško da se odupru izazovima koje donosi slava, dok je to potpun otrov za mlade duše", objašnjava Profesor. "Nezaslužena slava traje samo koliko i vaši komercijalni projekti, ostavljajući odbačenu djecu na ulici, punu povjerenja u svoju sopstvenu veličinu. Oni ne mogu razumjeti zašto ih u jednom momentu svi obožavaju i dive im se, a onda ih za samo nekoliko mjeseci niko čak i ne prepoznaje. Oni ne shvataju da su ih iskoristili odrasli, koji jedino brinu koliko novca mogu izvući od njihovog kulta.

Izraz na ženinom licu lagano počinje da se mijenja; ona želi da kaže nešto, ali joj doktor ne pruža šansu.

"Slušajte, Mama, mozak vaše kćerke je skoro mrtav, a vi je ipak vučete na nastupe. To me podsjeća na priču o gladi tokom blokade Lenjingrada, kad su roditelji pokrivali svoju mrtvu djecu i govorili vojnicima da spavaju, kako bi dobili sledovanje hrane i za njih. Činili su to da bi spasili djecu koja još bijahu živa. A sad mi recite, Mama, koji je vaš razlog? Imate sve, jahte, kola, kuće. Zašto činite ovo svom jedinom djetetu?"

"Vi lažete, vi nas želite ovdje jer smo mi pacijenti s dubokim džepom. Vi ste lažov, doktore, stari šarlatan..." Kučka je ponovo tu.

Žena tada brizne u divlji plač, i zalijeće se da udari Profesora; potrebna su oba druga doktora da je obuzdaju. "Kako se usuđujete, vi, stari paranoiče... Moja kćerka je zvijezda, bila je u svakom TV šouu, kako se usuđujete da je nazovete..."

Profesor se tiho pomjera prema Nađi, čije ruke drhte.

"Vrijeme je za nokaut", i on uzima hipodermičnu iglu.

"Vi gadovi, svi vi ovdje ste ludaci, mi ćemo sada obije da idemo...", žena malti rukama, pokušavajući da se oslobodi stiska doktora.

Profesor prilazi ženi i, pravo kroz njenu večernju haljinu, zabada iglu u njenu zadnjicu.

"Vi sadisti", vrišti žena, osjećajući bol od uboda, "zažalićete zbog toga!" Doktori osjećaju da ženin bijes slabi, i pomažu joj da sjedne blizu svoje kćerke, koja još uvijek gleda u zid, slijepa za pometnju oko sebe.

"Niko neće oteti 'Viagru' od mene, vi ludač...", žena se konačno smirila.

Svi sjede minut u tišini, uživajući u osjećaju oslobođenja.

"Šta ćemo sad s njima?", pita mladi doktor.

"Obije zavedite kao nove pacijente", odgovara Profesor.

"Šta?", nervozno pita ambulantni doktor, "Očekivalo se da pregledate pacijenta, da joj date savjet i pustite je da ide kući. Umjesto toga, i nju i njenu majku smještate u bolnicu? Gomila reportera sada radoznalo čeka vani. Shvatate li da ova žena ima moćne veze..."

"Ne brinite", kaže Profesor. "Smjestite obije Viagra ludače u odvojena odjeljenja, i neka odmore do jutra. Na kraju krajeva, to je ono što su željele. Sjutrašnji naslovi će biti samo o njima. To je naša šansa da skrenemo pažnju medija na ovaj problem."

..................................................

Nedjelju dana kasnije, u jednoj smjeni u ustanovi za mentalno oboljele, kad je sve konačno utihnulo, mladi doktor je kao i obično sjedio za svojim stolom, čitajući večernje novine. Profesor je bio zavaljen na istoj, prilično istrošenoj sofi, gledajući u plafon.

"I, šta kažu novine?"

"Još uvijek nema ništa o problemu sindroma zvijezde kod tinejdžera. Samo piše da je nakon incidenta u ustanovi za mentalno oboljele, prodaja kompakt diskova 'Viagre' skočila do neba, i svi očekuju njihov novi video, 'Uspavana ljepotica'"